fbpx

Vangino prokletstvo: Ljudima se ne smije reći ova cijela istina…

Za neke je svetica, za druge vještica. Jedni joj slijepo vjeruju, dok druga strana sve to naziva šarlatanstvom. Fenomen Vanga ne prestaje fascinirati svijet…

Dugačak je popis proročanstava koja se godinama pripisuju najpoznatijem svjetskom proroku Nostradamusu i najcjenjenijoj proročici na Balkanu, Babi Vangi. Neke najave koje su izrekli zvuče prilično nevjerojatno, možda čak i bizarno, treće poruke kao da su kodirane i nitko ih ne može odgonetnuti. Vangamanija se ponovno aktualizirala pojavom korona virusa, ali sad i ruskom invazijom. Pojavile su se ispovijesti kako je najpoznatija proročica na ovim prostorima predvidjela zlokobnu pošast koja ubija. Neki vjeruju, mnogi raspravljaju, a treći ismijavaju. Činjenica jest da su od davnina vladari i kraljevi tražili pomoć vidovnjaka ili proroka. Od kad je svijeta ljudi su željeli znati što im nosi budućnost.

Ovo je sedmi dio priče o Fenomenu Vanga.

Vanga nije mogla mijenjati sudbinu. Godinama se prenosi još jedna dramatična priča o radu proročice. U posjet joj je došla Kanađanka, iscrpljena i s tugom u očima. Prošla je, navodno, cijeli svijet shrvana patnjom u potrazi za liječnikom koji će joj pomoći da prevlada silnu bol u srcu. Izgubila je supruga i dijete. U ljeto 1987. napokon je stigla u Bugarsku, pred vrata velike vjernice i vidjelice Vange. Činilo joj se da je to zadnji spas.

– Slušajte pažljivo. Dječak je živ, živi u velikom gradu, ide u školu. Njegovi roditelji čine sve kako bi zaboravio svoj prošli život, bivši dom i obitelj. Na kraju će se vratiti kući – izbezumila ju je svojim riječima Vanga. I doista, ubojica njezina supruga priznao je i otmicu djeteta koje sada živi u imućnoj obitelji. Također, jednom mladiću rekla je da je posjeti 15. svibnja, obavezno, vidjevši pred očima njegovu smrt. Željela je spriječiti tragičan rasplet.

– Nemoj da te išta zaustavi! – rekla mu je.

No, ono što je zapisano ne može se promijeniti. Mladić je ipak odgodio dolazak jer je pozvan da pomogne pri izgradnji kuće. Bilo je prekasno. U međuvremenu ga je udario vlak i usmrtio.

No, nosila je i radosne vijesti.

– Što je s mojom kćeri? Čini se kao da je bolesna. Ima 32 godine i ne želi se udati – uplakano je očekivao Vanginu presudu otac.

– Jel’ pije? – pitala ga je Vanga.

– Ne pije, ne puši, nema poroka – kazao je otac.

– Nije ona bolesna, udat će se, ne brini – kazala mu je. A onda seansu završila, kao i obično, uvijek istim uzvikom: „E Bože! E Bože!“

Supružnicima koji su izgubili sina prorekla je da će uskoro dobiti drugo dijete.

– Kako je to bilo lijepo dijete! Dječak lijep poput lutke! Na cesti je i ima loptu u rukama? – pitala je Vanga o smrti djeteta koje je udario automobil.

– Da – odgovarali su roditelji.

– Znate li da je dijete istrčalo pred auto? – pitala ih je.

– Nismo znali – uplakano odgovaraju majka i otac koje je primila u dvorištu kuće.

– Što je radio na cesti? – nastavi Vanga.

– Ne znamo. Čuli smo udarac i vidjeli ga mrtvog – kaže majka.

– To nije bilo tako davno? – kaže Vanga.

– Prije oko godinu dana – potvrđuju roditelji. A onda je Vanga skrenula s teme i upozorila ih.

– Imate li vi auto? Nešto s njim ne valja. Vidim da je pokvaren – kazala je, a oni su se u čudu pogledali jer je auto doista bio u kvaru.

I za kraj im je dala nadu.

– ‘Ajde sestro, ne plači. Vratite se za godinu i pol dana. Opet ćete biti roditelji. Bog će vam dati dijete – kazala je.

Jednom ju je navodno posjetio učitelj umjetnosti. Bio je siromašan i bolestan.

– U starosti ćeš biti bogat i slavan – vidjela je. U roku od nekoliko godina, ponizni učitelj umjetnosti osvojio je na Sport Lotu 20.000 leva, a zatim još 10 tisuća. Zbog neočekivanog dobitka, on si je sad mogao priuštiti da napusti nastavu i ozbiljno se posveti umjetnosti. Njegove slike zainteresirale su poznavatelje umjetnosti i uskoro je postao slavan te se obogatio. Vanga bi katkada osjetila tragediju i katastrofu, no neki ljudi njezinim riječima nisu pridavali važnost. A ona, pak, katkada nije znala objasniti svoju zabrinutost, iako ju je osjećala.

KOD VANGE PO LJUBAVNE SAVJETE

Zbog Vanginih savjeta neki su bili spremni preokrenuti svoje ljubavne živote.

– U redu pred kućom proročice čekali smo nekoliko sati. Nisam željela odustati, željela sam vidjeti Vangu. Život mi je bio na prekretnici i trebala sam pomoć – ispričala je jedna pjevačica koja je posjetila Vangu.

– Suze su mi već bile u očima jer je čekanje bilo toliko mučno, a onda se na vratima pojavila Vanga i pozvala me u kuću – rekla je žena.

– Nismo ni ušli u sobu, a slijepa Vanga srdačno mi je pohvalila kosu: Kako je lijepa! – kazala je.

– Od rastave imaš toliko udvarača. Rijetke su žene koje imaju toliko sreće da mogu birati – rekla joj je Vanga.

– Ovaj muškarac u smeđem odijelu, on je odvjetnik? Bježi od njega! Udat ćeš se za generala! Imat ćeš tri braka, ne bježi od toga, tako je zapisano – rekla je Vanga. Gošća ju je odlučila poslušati štogod prorekla.

Život joj se, vidjet će se u konačnici, nakon susreta sa slijepom vidjelicom odigrao upravo onako kako joj je rekla. Iako je Vangi isprva planirala darovati prekrasan ručnik iz Kine, nakon korisnih savjeta opčinjena njezinom energijom zavukla je ruku u torbicu i posegnula za novcem. Tada ju je Vanga zaustavila: ‘Neću tvoj novac, daruj mi ručnik koji si donijela’.

BJEŽITE IZ CRKVE

Vangina sestra, prepričavala je incident koji se dogodio 1. studenog 1950. Tog dana Vanga se zajedno sa susjedima okupila u samostanu na svečanosti u povodu Dana svetog Ivana. Prije kraja mise Vanga se počela čudno ponašati, okrenula je glavu kao da nešto osluškuje. Počela je uvjeravati vjernike da napuste crkvu, ali nitko je nije slušao. Ubrzo se strašna grmljavinska oluja spustila na taj kraj. Rijeka se prelila iz korita i poplavila kuće te ceste. Vjernici su ostali na svečanosti i nisu uspjeli spasiti svoje stvari.

Također, poznata je još jedna anegdota. Uz sve druge, Vangu je posjetio i glasoviti pjesnik Jevgenij Jevtušenko iz samo njemu znanih razloga. S praga, dok još nije ni stupio u njezinu sobu, povikala je:

– Kakav si ti pjesnik? Smrdiš iz daljine na bure. Ti mnogo znaš i možeš mnogo toga, ali zašto toliko piješ i pušiš? – otjerala ga je.

S njom se susreo i umjetnik iz Zadra, inače rođen u Bugarskoj.

– Baba Vanga rekla mi je da pazim na svoju desnu stranu. Nakon nekoliko dana u moj se automobil na raskršću s desne strane zabio tramvaj – rekao je Konstantin Kosta koji je prošao neozlijeđen.

Bugarski umjetnik Kosta upoznao je Vangu 1967. Najavio joj se i starica, koja je tada imala više od 80 godina, primila ga je. Došao je s prijateljicom koja je bila posvojena i željela je saznati nešto o svojim pravim roditeljima. Proročica ju je od toga odgovorila. Usput je upozorila Konstantina.

– Čim me na povratku iz Bugarske u Zagreb udario tramvaj, kroz glavu su mi odmah prošle njezine riječi. Priznajem, sve je bilo malo jezivo – prepričavao je Kosta nakon susreta. Vanga mu je djelovala kao topla i draga žena koja nema nikakve veze s izvanzemaljskim svijetom u koji se klela. Nakon susreta s njom tvrdio je kako je bolje biti na oprezu jer vjeruje da je moguće da će se ostvariti sve što je predvidjela.

SVETICA ILI VJEŠTICA?

– Kada bih ljudima koji mi dolaze rekla baš sve što vidim, oni bi odmah željeli skončati svoj život i napustiti ovaj svijet. Vi čak i ne naslućujete u čemu ja sudjelujem. Blagoslovljeni su oni koji ništa ne vide i ne čuju. Noću dok vi spavate, ja gotovo da i ne spavam, sve vrijeme od sumraka do zore lutam zemljom i vidim zastrašujuće stvari… – njezine su riječi koje se već godinama prenose.

Predviđanja su većinom kodirana, a zapravo ih se može shvatiti tek kad se doista ostvare. Tek tada imaju smisla svima nama – jer tada čitav kontekst postaje jasan. Godinama je zbunjivala običan puk, eksperte psihologe, liječnike, povjesničare…

Govorila bi o situaciji u Bugarskoj iz prošlosti, stoljećima prije nego li je živjela. Iako bi netko pomislio da je bila jako načitana, najveći povjesničari su utvrdili: toga u knjigama nema. Mnogi su pokušali utvrditi na koji način Vanga zna takve stvari. Znanstvenici su došli da bi je proučavali, no većinom bi nakon seanse kod nje izišli zabezeknuti onim što su od nje čuli, pa je njihovo istraživanje izgubilo smisao. Umjesto da oni proučavaju nju, ona je njih.

– Kako razumjeti takvo čudo? – komentirao je jedan od najpoznatijih sovjetskih znanstvenika Anatolij Mihajlov.

– Kako je Vanga uspjela uspostaviti kontakt s mojom majkom koja je preminula prije više od deset godina? Je li moguće da mrtvi mozak šalje informacije i dalje – pitao se pod dojmom nakon seanse.

Bugarski profesor, parapsiholog Georgi Lozanov, jedan od najvećih istraživača u području sugestopedije 1960-ih je prvi odlučio istražiti neobičan fenomen proročice Vange. Prema njegovim riječima sugestopedija je grana sugestologije koja se bavi problemima sugestije u psihologiji, a sugestija je oblik psihičkog refleksa s pomoću kojeg se podsvjesnim mehanizmima stvara ugođaj za aktiviranje skrivenih psihičkih rezervi te neiskorištenih kapaciteta mozga i svijesti. S velikim iskustvom koje je stekao tijekom života, okupio je tim i na Državnom sugestologijskom istraživačkom institutu u Sofiji istraživao „nadnaravne“ sposobnosti koje je imala Vanga. Poslali su tisuće upita kako bi dobili povratnu informaciju i izvještaj od tisuća ljudi kojima je Vanga prorekla sudbinu ili sudbinu njihovih najmilijih.

Toliko godina i s toliko ljudi dijelila je njihovu tugu, strah i neizvjesnost. I svakom je od njih pokušavala pomoći, rekao je profesor Veličko Dobrikjanov, koji je napisao i studiju o fenomenu Vange. Njih 7000 potvrdilo je točnost Vanginih predviđanja, što je bilo oko 80 posto. O svemu su napravili film. A ona je samo veličala Boga. Njezina nećakinja Krasimira Stojanova u svojoj knjizi Vanga: Ispovijesti slijepe vidjelice opisivala je kakvu je vezu s Bogom imala bugarska proročica:

– Ustala bi rano, oko pet sati i odmah iz spavaće sobe otišla u kapelicu na prvom katu. Bila je to malena soba s ikonom Djevice u srebrnom okviru i slikom Posljednje večere. U jednom kutu visjela je mala svjetiljka. Vanga bi na koljenima molila. Znala je napamet cijelu liturgiju. Katkada se, prema svjedočenjima nećakinje, u intimnim trenucima komunikacije s Gospodinom nije mogla suzdržati i zaplakala bi. Tako je jaka njezina molitva za pomoć i zagovor bila. Često bi njezina jutarnja molitva započinjala riječima: Koja je moja sudbina i kome služim? – prepričava nećakinja. Ipak, neki su svjedočenja Stojanove iskoristili da bi zaključili kako iz Vange progovaraju demoni jer je događaje vidjela isključivo za vrijeme transa.

Ovo je jedan od odlomaka iz knjige Istina o Vangi koji navode kao argument:

– Sjećam se dana kada sam napunila 16 godina. Sjećam ga se po tome što je poslije večere u našoj kući u Petriču Vanga iznenada počela govoriti, obraćajući se meni. To više nije bila ona, čula sam glas sasvim drugog čovjeka: “Stalno, svakog trenutka si pod našim budnim okom”. Potom mi je ispričala što sam radila tijekom čitavog tog dana… Ostala sam bez riječi. Poslije sam pitala tetku:

VANGIN TRANS

Vanga se začudila: “Ništa ti nisam pričala.” Međutim, kada sam ponovila sve što sam od nje čula, ona je tiho izgovorila: “To nisam bila ja, to su drugi, koji se nalaze pokraj mene. Jedne ja zovem “male sile”, oni su mi ispričali što si radila tijekom dana, ali postoje i “velike sile”. Kada oni počinju razgovarati sa mnom, odnosno preko mene, ja gubim dosta energije, loše mi je, nakon toga sam dugo utučena. Saznavši o dolazećoj nesreći, jadna moja tetka – blijedi, pada u nesvijest, s njezinih usta silaze nepovezane riječi, a njezin glas u takvim trenucima nema ništa zajedničko s njezinim običnim glasom.

Glas je vrlo jak, njezin rječnik u takvim trenucima razlikuje se od svakodnevnog rječnika Vange… Kao da se neki razum useljava u nju kako bi nam priopćio o sudbonosnim događajima. Ona ga naziva “velika sila” ili “veliki duh”.

  Udala se za bogataša da bi ga iskoristila – Priredio joj šok života kad je umro!

U posljednjim godinama njezina života i njezinim novcem u Rupama je izgrađen hram Sveta Bogorodica. Hram je ikonama oslikao poznati bugarski slikar i kipar Svetlin Rusev. U ikonografiji nisu poštovani crkveni kanoni pa crkvu zato Bugarska pravoslavna crkva nije posvetila. Baba Vanga prikazana je kao svetica. U svom selu Petriču izgradila je također crkvu. Njezina kuća bez pretjerivanja može se nazvati hramom velikih duša, kaže u svojoj knjizi Fenomen Vanga nećakinja Stojanova.

Ali njezini odnosi s Bugarskom pravoslavnom crkvom bili su zategnuti. Crkva ne priznaje proroke i vidovnjake, kakvom su nju smatrali. Vangelia se smatrala pravoslavnom vjernicom, pridržavala se svih običaja, poštivala blagdane i svečano ih obilježavala čak i kad je bila na rubu gladi s braćom i sestrama, ali uz to je vjerovala i u reinkarnaciju.

U dijelu Bugarske pravoslavne crkve javio se zahtjev da se proročicu Vangeliju proglasi sveticom u povodu stogodišnjice njezina rođenja, prenijela je 2011. Vjerska informativna agencija. Taj prijedlog iznio je biskupski vikar za Petrič, Angel Kočev koji je u kući u kojoj je Vanga živjela služio obred jeleosvećenja, obred u pravoslavlju kada se posvećuje ulje za pomazanje bolesnika.

– Slijepa Vanga mučenica je Pravoslavne crkve. Pomagala je bolesnima, poznavala ljekovite trave i davala nadu svim nesretnima – rekao je Kočev spominjući i čudesna izlječenja koja su s njom povezana. Argumenti za ovakvu kandidaturu bili su jasni:

Vanga je bila primjer. Za sve koji su je upoznali, primjer duboko religioznog i moralnog čovjeka. Bila je ravnodušna prema taštini i materijalnom blagostanju. Vjerovala je u blagostanje duše.

– Da nije božje volje, ne bi mogao skinuti ni dlaku kose sa svoje glave. Potrebno je da svi slijede Božje zapovijedi jer sve odgovore uvijek treba tražiti u svetim knjigama. Kada bi ljudi znali čitati pravilno Bibliju, znali bi kako riješiti neki problem. Nevjernicima je teško pomoći, žao mi je što ljudi nemaju vjere – govorila je.

Stojanova prepričava kako ju je jednom Vanga pitala:

– Kako ti zamišljaš Boga?

– Nikako, ne znam – odgovorila joj je.

Nitko nije vidio Boga. Bog je svjetlost – rekla je i nastavila:

– Uzmi Bibliju, čitaj naglas, a ja ću ti reći što je od toga istina – rekla je.

Za Crkvu je to bilo neprihvatljivo.

– Čak i nakon njezine smrti tisuće ljudi dolazile su u hram koji je ona podigla, posjećivale su njezin grob, upijale pozitivnu energiju, postizale duhovnu čistoću i iscjeljenje. Mnogi u Bugarskoj i šire žele da se ona kanonizira – objasnio je Kočev i pozvao crkveni sabor da razmotri tu inicijativu i o tome donese odluku. U mnogim vjerskim medijima objavljivani su članci koji su upozoravali da je riječ o vjerskom okultizmu koje je Crkva tijekom povijesti osuđivala i kažnjavala. Šestogodišnje pokajanje, bez pričesti, određeno je za one koji misle da „vide nešto“, za one koji predviđaju događaje, rade s talismanima… Inicijativa nije uspjela.

VIDJELA SVOJU SMRT

Liječnici okupljeni u Vanginoj kući zabrinuto su se pogledavali. Nitko više nije osjećao ni tračak nade da će se oporaviti. I ona je znala – svoju smrt vidjela je šest godina ranije.

– Stanje joj se jako pogoršalo – konstatirali su u ponoć 10. kolovoza 1996. Iako je desetljećima uspješno pomagala ljudima alternativnim metodama, sebi travama nije htjela pomoći. Ni mnogo prije, kada je tek doznala da ima opaku bolest, težak rak, nije pristajala na liječničku pomoć. Na moderne lijekove, pretrage… ni na što. Tu odluku zadržala je do samog kraja. U zadnjim mjesecima pristala je ipak otići u bolnicu u Sofiji. Najveći stručnjaci okupili su se i zaključili da joj je potrebna operacija. Bugarska proročica kategorički je odbila takve intervencije.

.– Živjet ću onoliko koliko mi je suđeno živjeti na ovom svijetu – uvijek je isticala.

Znala je, to je njezina posljednja noć. Vangina dalja rođakinja, koja je do posljednjeg trenutka bila pokraj njezina uzglavlja, posvjedočila je da je proročica u tom trenutku zatražila čašu vode, koru kruha i da je – temeljno okupaju!

Tek tada je prozborila: E, sada je sve u redu!

Oko devet sati, pričala je mlada rođakinja, Vanga je rekla, ponajviše zato da bi umirila rođake, da su po nju „došli duhovi“. Kazaljke samo što nisu pokazale 10 sati, Vanga je doista i klonula. Stručnjaci su odmah poželjeli proučavati njezin mozak, ali sestra je to zabranila. Tu godinu Bugari i danas pamte. Sva zla ovog svijeta na njih su se sručila. Cijene su rasle iz dana u dan, banke su bile u stečaju, ljudi gladovali, umirali. Ipak, vladao je mir.

– Svi ljudi moraju pomoći jedni drugima, samo zajedno mogu iskorijeniti zlo – savjetovala je Vanga. Ipak, najavljivala je najtežu godinu poslije svoje smrti.

U kućama nije bilo ogrjeva za grijanje, mnogi su postali siročad, škole su zatvorene, stariji su se rušili čekajući u redu za kruh. Plaće su pale na beznačajne iznose. Ljudi nisu imali novca za lijekove, bolnice nisu prihvaćale pacijente. Lijekova nema čak ni u bolnici za najhitnije pacijente. Ostavljeni su bespomoćni i sami. Tragedija za tragedijom. Iako je prošla godina dana od smrti njihove proročice, njezine riječi živjele su u srcima njezinih Bugara. Nada je živjela u njima. Znali su da je ovo najteži ispit koji moraju proći. U to su bez sumnje vjerovali. Jer Vanga je bila njihova vodilja.

– Bog će poslati na ovu zemlju sreću kao nagradu za svu patnju i bol koju su ljudi proživjeli. Nitko nije rođen samo da bude sretan – govorila je Vanga, a prepričala njezina nećakinja Stojanova u Istini o Vangi.

Svatko na neki način plaća svoj najam, dugove Zemlji na kojoj živimo, u različitim oblicima. Znala je to Vanga.

Vanga je iznimno cijenila čistoću, čak i zadnjih mjeseci života. Dok god je imala snage, neumorno je pospremala po kući i oko nje. Naravno, pomagala joj je obitelj, ali željela je da sve blista.

– Svaki dan me posjećuje stotine ljudi, ljudi odlaze izliječeni i pročišćeni, a njihova bolest, tuga, zločestoća i loše namjere, gorke uspomene, nesreća i bol ostaju u mojoj kući. Težak je to teret – govorila je Vanga. Uz čistoću, druga strast gospodarice kuće bila je jednostavnost i bijela boja. Sve je u njezinu skromnom domu bilo jednostavno uređeno… Namještaja gotovo da i nije bilo, samo ono najnužnije. Kuća je uvijek bila prepuna različitih darova koje su joj donosili gosti kao znak zahvale, a kocki šećera bilo je na sve strane. Vidjelica je od posjetitelja zahtijevala da kocku šećera drže pod jastukom noć prije nego li je posjete.

– Šećer pamti, a slična svojstva ima i voda. Ona mi prenosi poruke – objašnjavala je Vanga.

Svi su znali da obožava igračke i zato su joj mnogi za savjet i pružanje nade u budućnost darovali lutke, drvene suvenire poput konjića, elegantne svijećnjake i još mnogo toga.

Željela je da Petrič bude sjajan grad i da ona pomogne da bude takav. Strahovala je da će grad nakon njezine smrti propasti. Ali to se nije dogodilo: Petrič i danas sjaji, a njezin muzej spomenik je najpoznatijoj stanovnici koju je grad ikad imao.

Kanal između neba i zemlje, između Boga i čovjeka je zaspao. Završila je svoju tešku misiju na Zemlji – pokazati svima nepoznati svijet pun ljubavi i bezgranične vjere u dobrotu. I danas njezin muzej mnogi obilaze s vjerom da ih legendarna Baba Vanga i nakon smrti liječi od bolesti i nedaća na ovom svijetu. No, na Zemlji je svakako ostavila svoje učenike s istim ciljem – da budu putokaz prema najboljem mogućem svijetu.

Vanga nije, kao dio ljudi, smatrala da je smrt odlazak zauvijek. „Nemojte se bojati“, savjetovala je svojim gostima. Smrt je za nju imala karakteristike novog, ljepšeg i boljeg. Smrt je vidjela u liku lijepe, mlade i nasmiješene žene. A njezine riječi bile su zapravo simbolične. Htjela je sve uputiti na put u koji je ona vjerovala i koji je jedini za nju i bio mogući. Smrt je samo prijelaz iz ove u drugu dimenziju. Nikad u sobi nije bila sama.

– Duhovi su transparentni i bezbojni, poput vode u čaši. Ali oni sjaje, emitiraju svjetlo. Ponašaju se kao i mi, ljudi. Sjede, hodaju, smiju se, plaču… Ja zaspem, oni me probude i kažu: Ustani! I zato svima kažem: Nema straha, svijet neće umrijeti!

VANGINA NASLJEDNICA

Kratko prije svoje smrti vidjelica je odredila nasljednicu – desetogodišnju djevojčicu iz Francuske koja će biti potpuno neobična. Međutim, početkom 2011. u ruskom tisku je objavljena bombastična vijest: “Vanga se vraća!” Jedna vidovita djevojčica, ona koja bi mogla biti Vangina nasljednica, živi u nekom francuskom gradiću. Čudo od djeteta, sedmogodišnja nasljednica. Prije dvije godine, roditelji nisu mogli povjerovati da djevojčica može predviđati budućnost. Ali, svakog su se puta njezina proročanstva ostvarivala. Obitelj je skrivala ovu činjenicu iz straha da ne bi bila smatrana čudovištem i da bi se izbjeglo da ovaj talent bude zloupotrijebljen.

Prvo predviđanje Kaeda Uber izrekla je kad joj je bilo pet godina. Usred noći, neki muškarac pojavio se u njezinim snovima i rekao joj da će blizak rođak imati ozbiljnu nezgodu i da ga opomene. Roditelji su se prestravili kada su čuli da je rođak slomio nogu.

Uslijedila su i druga predviđanja koja su, iako su bila povezana s manje važnim, svakodnevnim događajima, bila začuđujuće precizna. Obavještavala je bližnje o rezultatima nogometnih utakmica, o iznenadnim posjetama gostiju, da će njezina teta roditi muško dijete i da će joj se baka teško razboljeti. Zaprepašteni, roditelji su je upitali kako tako dobro zna što će se dogoditi u budućnosti. Ona im je odgovorila da je noću posjećuju sjene umrlih koje joj govore o tome što će se dogoditi. Iako nije ništa čula o fenomenu Vanga, djevojčica je opisala bugarsku vidovnjakinju koja je zapravo bila jedan od njezinih noćnih “gostiju”. Majka je od početka znala da djevojčica nije obično dijete. Iako je već kao mala izgubila vid, roditeljima je govorila: „I zatvorenih očiju vidim mnogo više stvari nego kad su mi oči otvorene.“

Isto takav “drukčiji vid” čini veoma neobičnom i Nataliju Demkinu, glasovitu u cijeloj Rusiji, koja je još 1994. nazvana “djevojčicom s rendgenskim zrakama”. Ovaj jedinstven Natalijin dar otkrili su liječnici kada joj je bilo deset godina. Doslovno, ona vidi ljude poput rendgenske snimke. Preciznošću ultrazvuka, njezine oči “snimaju” unutrašnje organe, krvne žile, kosti. Ova joj sposobnost omogućuje da postavi dijagnozu još u početnom stadiju nekih bolesti. O njoj su pisane knjige, objavljeno je na stotine članaka i snimani su dokumentarni filmovi, kako ruski, tako i američki. Djetinjstvo i mladost provela je okružena novinarima i raznim specijalistima. Liječnici, koji su Nataliju podvrgli bezbrojnim eksperimentima, nisu uspjeli objasniti njezin fenomen. Natalija je željela samo normalan život, a naslovnice ruskih novina željele su znati sve o njoj. Poslije završetka gimnazije, upisala je medicinu da bi mogla bolje shvatiti svoju sposobnost i da bi ljudima mogla pružiti stručnu pomoć.

Sve je počelo kad je imala devet godina. Otišla je na operaciju slijepog crijeva, poslije koje se nije osjećala dobro i nije mogla ustati iz kreveta. Ultrazvučni je pregled pokazao da su liječnici, uslijed nemara ili zbog žurbe, zaboravili u njezinoj trbušnoj šupljini komad gaze. Ponovo je operirana, a dva tjedna poslije otpuštena je iz bolnice. Nekoliko dana nakon izlaska iz bolnice, Natalija je šokirala majku.

– Majko, mogu vidjeti unutar tvoga tijela, točno kako su ti raspoređeni organi – prisjeća se danas mlada žena. Počela je mami objašnjavati kako je što raspoređeno.

U početku su se svi iz njezine obitelji uplašili, pomislivši da djevojčica ima neki psihički poremećaj i odveli su je u bolnicu. Psihijatar je utvrdio da je Natalija savršeno psihički zdrava i da ne postoji nikakav razlog za brigu.

Glas o sposobnosti ovog djeteta da golim okom može vidjeti unutrašnje organe raširio se veoma brzo. Ljudi iz cijelog svijeta počeli su dolaziti Nataliji i tražiti pomoć. I tako je krenuo niz testiranja i eksperimenata kojima je bila podvrgnuta. Dovodili su joj, radi istraživanja, mnogobrojne pacijente s raznim bolestima, a Natalija je otkrivala, bez prevelikih napora, svačiju boljku. I svaki put su ultrazvučni ili rendgenski snimci potvrđivali njezina zapažanja. O njoj su čak radili i dokumentarce, a svi su željeli znati kako je dobila tu sposobnost. Danas radi u dijagnostičkom centru i svoj dar koristi za pomoć liječnicima i pacijentima.

Baba Vanga nekim je iscjeliteljima u Rusiji davala svoj blagoslov kako bi slijedili njezina čudotvorna izlječenja. Bila je spiritualni mentor koji je uvijek savjetovao kako je ključ svega slušati znakove koje nam priroda daje. prneosi 24sata

TVOJA REAKCIJA?